Ponovni susret u Karlobagu
Nakon godina daljinske veze i povremenih posjeta, napokon je došao trenutak koji smo oboje dugo čekali: ponovni susret u Karlobagu koji će označiti početak nove faze našeg života. Taj osjećaj pri povratku bio je neopisiv.

Autobus me ostavio na istoj stanici gdje smo se godinama ranije rastajali s teškim srcem. Ali ovaj put, osjećaj je bio drugačiji. Bilo je kao da sam zatvorila krug, vratila se na mjesto koje je u meni ostavilo neizbrisiv trag.

Ivan je bio tamo da me dočeka. Iako smo oboje odrasli i prošli kroz mnoge životne faze, osmijeh koji je obasjao njegovo lice kad me vidio, bio je isti onaj osmijeh u koji sam se godinama zaljubila.
Zagrlio me kao da nikada nisam otišla, kao da se nismo godinama borili s daljinom i vremenom. U tom trenutku, sve prepreke, svi izazovi i sve godine čekanja činile su se nevažnima. Oboje smo znali da je to bio početak nečega novog, nečega što smo oboje duboko željeli.

Prošetali smo se Karlobagom kao da ponovno otkrivamo svaku ulicu, svaku stijenu, svaku kuću. Ali, sada je sve imalo drugačije značenje. Sada je to bila pozornica na kojoj će se odvijati naš zajednički život.

Otišli smo na obalu, na isto ono mjesto gdje smo godinama ranije sanjali o budućnosti. Gledali smo u otok Pag na horizontu, ali ovaj put s osjećajem da su naši snovi napokon počeli postajati stvarnost. To je bio trenutak koji je označio kraj jedne faze i početak druge, trenutak koji je u meni probudio osjećaj da sam napokon na pravom mjestu.
Dok smo stajali tamo, držeći se za ruke i gledajući prema horizontu, oboje smo znali da je to bio samo početak. Početak novih izazova, novih radosti i što je najvažnije, početak našeg zajedničkog života u Karlobagu.
Tada smo se prisjetili svih tih godina, svih tih trenutaka koji su nas doveli do ovdje. Svaki izazov, svaki test naše veze, svaki rastanak i svaki ponovni susret - sve to je bilo dio putovanja koje nas je oblikovalo kao par i kao pojedince.

Sada, dok smo stajali na tom obalnom kamenu, sve je imalo smisla.
Sve one godine, sve te žrtve i sva ta daljina - sve to je bilo vrijedno trenutka u kojem smo se sada našli. Znali smo da nas čeka mnogo izazova, ali znali smo i da smo spremni suočiti se s njima. Jer kad ste s pravom osobom, kad ste na pravom mjestu, sve je moguće.

Planovi za budućnost
Svaki novi početak donosi i novu priliku za planiranje budućnosti. Ivan i ja smo imali mnogo toga o čemu smo trebali razgovarati. Naša veza je izdržala godine na daljinu, ali sada smo stajali pred novim izazovima.
Kako ćemo organizirati naš zajednički život u Karlobagu? Gdje ćemo živjeti? Kako ćemo se uklopiti u zajednicu koja je bila moja ljetna idila, a njegova svakodnevnica?
Počeli smo istraživati mogućnosti za zajednički dom. Obišli smo nekoliko kuća i stanova, svaki s svojim prednostima i manama, svaki evocirajući različite vizije budućeg života. Nismo se željeli požurivati, ali oboje smo osjećali uzbuđenje koje dolazi s planiranjem zajedničke budućnosti.
Postojala je i financijska strana svega. Oboje smo bili svjesni da zajednički život donosi i zajedničke financijske odgovornosti.
Kako ćemo podijeliti troškove? Kako ćemo se uskladiti s novim obvezama?
To su bile samo neke od pitanja koja su se nametnula. I onda, tu su bili i naši poslovi. Ja sam bila u fazi završetka studija i tražila sam mogućnosti za zapošljavanje u Karlobagu ili okolici. Ivan je već imao stabilan posao, ali kako će moj dolazak utjecati na njegovu karijeru?
Postojala je mogućnost da ćemo morati napraviti određene kompromise. Ali što su kompromisi naspram prilike da svaki dan budemo zajedno? Razgovarali smo o svim ovim pitanjima, ponekad s nesigurnošću, ponekad s uzbuđenjem, ali uvijek s dubokim osjećajem da smo na pravom putu.

U tim trenucima, dok smo pravili planove, dok smo zamišljali našu budućnost, postajalo je sve jasnije da smo spremni za ovaj veliki korak. Spoznali smo da nije važno gdje ćemo živjeti, koja će biti naša adresa, koliko ćemo zarađivati ili gdje ćemo raditi. Ono što je bilo najvažnije je da ćemo to sve raditi zajedno. I nije to bila samo romantična fraza ili idealizirana vizija ljubavi. To je bila duboka istina koju smo oboje osjećali i koju smo oboje znali da trebamo slijediti.

Bila sam uzbuđena, ali i pomalo prestrašena. No, svaki put kad bi me obuzeo strah ili nesigurnost, sjetila bih se svih onih trenutaka kad je naša ljubav pokazala svoju snagu. Sjetila bih se svih tih godina čekanja, svih tih godina borbe, i znala bih da je sve to vodilo ovome – prilici da napokon živimo život koji smo oboje željeli.

I tako, s punim srcem i s vjerom u budućnost, nastavili smo praviti planove za novi početak. Planove koji su bili ispunjeni ne samo našim snovima, već i s realnim koracima koji će od tih snova napraviti našu stvarnost.

Novi početak
Nakon mjeseci planiranja i priprema, napokon je došao trenutak za naš novi početak. U Karlobagu smo pronašli predivno mjesto koje će postati naš dom, mjesto gdje ćemo graditi našu budućnost.
Prostor je bio prostran i svijetao, s prekrasnim pogledom na more i otok Pag u daljini. To je bio prizor koji me uvijek podsjećao na to zašto sam se zaljubila u ovo mjesto i u Ivana.

Dok smo se useljavali, svaka kutija i svaki komad namještaja donosili su sa sobom osjećaj stvarnosti i uzbuđenja. Ovo više nije bio samo plan ili san. Ovo je bio naš život.

U prvih nekoliko tjedana bilo je mnogo toga što je trebalo obaviti. Od sitnih kućanskih popravaka do uređenja prostora koji će odražavati naš zajednički ukus i stil. Ali, sve te obaveze, koliko god da su bile zahtjevne, donosile su sa sobom i osjećaj postignuća. Svaka zavjesa koju smo postavili, svaki okvir sa slikom koji smo objesili, svaki cvijet koji smo posadili na balkonu, bio je dokaz da smo napokon tu, zajedno, i da gradimo nešto što je samo naše.

Ponekad, usred sve te užurbanosti i svih tih obaveza, stali bismo i jednostavno se zagrlili. U tim trenucima, osjećala sam kao da je vrijeme stalo. Kao da su sve godine čekanja, sve prepreke i svi izazovi koje smo prebrodili, napokon dobili svoj smisao.
Tada bi mi postalo jasno da je svaki trenutak koji smo proveli razdvojeni, svaka suza koju smo prolili, svaka noć koju smo proveli razmišljajući o budućnosti, sve je to bilo vrijedno ovih trenutaka. I dok smo tako stajali, zagrljeni u našem novom domu, zahvalna sam bila na svemu što smo prošli i na svemu što nas je čekalo.
Bio je to novi početak, ali nije bio samo novi početak za nas kao par. Bio je to novi početak za mene kao ženu, kao partnericu, kao buduću majku, kao članicu ove zajednice. Osjećala sam se kao da sam napokon pronašla svoje mjesto u svijetu, mjesto gdje pripadam.

I najljepše od svega bilo je što sam znala da ne pripadam samo ovom mjestu. Pripadala sam Ivanu, kao što je i on pripadao meni.
I jasno mi je bilo da, bez obzira na to što će donijeti budućnost, sada kada smo zajedno, sada kada smo napokon kod kuće, sve je moguće.
Da, bio je to novi početak, ali bio je to i nastavak priče koja je počela godinama ranije, priče koju smo tek počeli pisati.