U današnje vrijeme, plastični materijali su neizostavni dio naših života, ali istovremeno predstavljaju veliki ekološki problem zbog svoje neodržive proizvodnje i upotrebe, koje dovode do zagađenja i emisije ugljičnog dioksida. U svjetlu ovog izazova, tim istraživača s Odsjeka za kemiju, u suradnji s pravnicima i ekonomistima okoliša, objavio je danas u časopisu Nature rad koji zagovara promjenu tehnoloških, ekonomskih i političkih paradigmi koje trenutno doprinose rastućim emisijama ugljika i zagađenju.

Ovaj rad se fokusira na tehničke puteve koji maksimiziraju kružno ponovno korištenje ugljika (dioksida) između plastičnih proizvoda, otpadnih plastika i sirovina koje se mogu ponovno pretvoriti u plastiku. Analizirajući četiri scenarija industrije plastike, istraživači su zaključili da samo jedan scenarij - hrabar sustavni promjena u svim segmentima ekonomije plastike - može dovesti do dovoljne uštede stakleničkih plinova, osiguravajući time da globalni sustavi plastike smanje svoj utjecaj na klimu i ostvare Ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda.

Ova studija ne samo da predlaže promjene, već i ističe važnost suradnje između različitih disciplina kako bi se postigla neto nulta emisija i smanjili drugi negativni utjecaji na okoliš do 2050. godine. Ovo istraživanje predstavlja temelj za daljnje razvoje strategija koje bi mogle transformirati kako gledamo i koristimo plastične materijale, te kako upravljamo njihovim životnim ciklusom u budućnosti.

Ovaj ambiciozan budući scenarij temelji se na četiri cilja: smanjenje potražnje za plastikom za polovicu, prijelaz na obnovljive plastične materijale, recikliranje gotovo svih dostupnih plastika te minimiziranje ekoloških utjecaja. Autori naglašavaju potrebu za koordiniranim, specifičnim akcijama na svim četiri cilja, ističući 'pametne dizajnerske' principe za održivu plastiku i napominjući kako ne postoji univerzalno rješenje. Vremenska linija intervencija pomaže čitateljima usredotočiti se na potrebne akcije kako bi se postigle neto nulte emisije do 2050. godine.

Ovaj rad objavljen je tijekom pregovora za drugi globalni sporazum o zagađenju, koji je započeo krajem 2022. godine i mogao bi biti dovršen 2024. godine. Ovaj sporazum posebno će se usredotočiti na "cijeli životni ciklus plastike, uključujući njenu proizvodnju, dizajn i odlaganje". Tim iza rada surađuje s Programom za okoliš Ujedinjenih naroda i vladom Ujedinjenog Kraljevstva pružajući znanstvene savjete kao dio ovih pregovora.

Profesorica Charlotte Williams s Odsjeka za kemiju izjavila je:
"Plastike i polimeri su nam potrebni, uključujući za tehnologije budućnosti s niskim emisijama, poput električnih vozila i vjetroelektrana, te za mnoge bitne svakodnevne materijale. Naš trenutni globalni sustav plastike potpuno je neodrživ i moramo primijeniti niz vrlo hrabrih mjera na velikoj skali, i to brzo. To je rješiv problem, ali zahtijeva koherentnu i kombiniranu akciju, posebice od proizvođača kemikalija."

Kemičar Fernando Vidal, glavni autor rada i bivši stipendist Oxford Martin School na projektu Budućnost plastike, kaže:

"Vrijeme za akciju je došlo, više ne možemo čekati. Moramo promijeniti svoje koncepte o načinu na koji proizvodimo, koristimo i odlagamo plastiku, inače riskiramo da ovaj problem postane trajan. Nadolazeći UN-ov Globalni sporazum o plastici prilika je za trajnu promjenu u pravom smjeru."

Cameron Hepburn, Battcock profesor ekonomske ekologije na Smith School of Enterprise and the Environment u Oxfordu, kaže:

"Problem je u tome što plastika, iako iznimno korisna, znatno doprinosi globalnom zagađenju i emisijama stakleničkih plinova. Naše istraživanje pokazuje da je stvaranje kružnog gospodarstva za plastiku kako bi se smanjili njihovi negativni utjecaji moguće, ali samo ako možemo smanjiti buduću potražnju za njom za polovicu, prijeći na obnovljive plastične materijale koji nisu načinjeni od fosilnih goriva, reciklirati 95% preostalog i minimizirati ekološke utjecaje na svakom koraku procesa. Izazov je ogroman, ali predstavljamo plan za transformaciju cijelog sustava, uključujući pametan dizajn plastike, ekonomske i pravne intervencije te odmak od prekomjerne potrošnje."

Izvor: University of Oxford