Jasna A. Petrović, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske u intervjuu za 24sata.hr pod naslovom „Tisuće ljudi potpisuju ugovore o dosmrtnom uzdržavanju. Većina ne zna što su točno potpisali'“ ispričala je i o žalosnom slučaju iz Karlobaga gdje je osoba sa moralnog dna društva uspjela iskorištavati i iživljavati se nad našim sumještaninom.
U maloj sredini kao Karlobag gdje se vlast „hvali“ nepotizam (link na izvor), a stručnost joj je vjerojatno nepoželjna konkurencija ovakav slučaj posebno dobiva na težini. Niti na koji način ne povezujemo općinsku upravu sa ovim slučajem, ali se ipak pitamo dali je i ovo primjer kako općina ne razumije potrebe svojih mještana i ne vidi dalje od svojih i potreba umreženih pojedinaca i tvrtki.
Kada se vlast fokusira na megalomanske projekte koji većinom štete široj zajednici, a pomažu samo uskom krugu povlaštenih, svi se moramo zapitati dali je i to dio problema za koji smo svi mi odgovorni. Odnosno za otuđivanje pojedinaca među nama koje više i ne primjećujemo jer smo postali apatični i mirimo se sa svim. Odnosno kada spominjemo nebrigu na svim nivoima trebamo prvo krenuti od svakog od nas ponaosob. Ovaj slučaj još jednom pokazuje da smo svi zakazali kao društvo i kao čovjek pojedinac.

Ono što dodatno zabrinjava u ovom slučaju je izostanak institucionalne odgovornosti. Ni javni bilježnik ni centri za socijalnu skrb nisu procesuirani, a prevarantica je naslijedila kuću. Također, informacije su cirkulirale unutar sustava, sugerirajući duboku korupciju na svim razinama.

Kada se naši najranjiviji sugrađani nađu u ovako lošem položaju, društvo mora odgovoriti. Ovaj slučaj iz Karlobaga trebao bi poslužiti kao alarm za sve nas, ne samo lokalnu zajednicu, već i širu javnost.

Izvod iz članka objavljenog na 24sata.hr koji govori o žalosnom slučaju iz Karlobaga, kao i link na cijeli objavljeni članak možete pronaći ispod:
=====
24sata.hr: „U tome „biznisu“ su, dakle, socijalna skrb (služba), javno bilježništvo, sudstvo i odvjetnici?“
Najnormalnija stvar je bila recimo slučaj iz Karlobaga gdje smo tražili intervenciju Pučke pravobraniteljice i uspjeli da jedan čovjek umre zaštićen uz liječničku pomoć. Priča je krenula tako da su njegovi prijatelji da bi mu pomogli kada se razbolio, uspjeli angažirati osobu za plaću, koja ima prijavljen obrt socijalne skrbi u Varaždin bregu i ona je došla u Karlobag to raditi za što je redovno i plaćena. Ona je njemu zabranila sve kontakte s prijateljima, pa čak i sinu njegovog prijatelja kojemu je oporukom ostavio kuću, a ovaj(sin) je plaćao sve troškove. „Socijalna djelatnica“ je nekako uspjela doći do ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i to „potpisanog“ otiskom palca kod bilježnika u Gospiću, iako je bila riječ o pismenom čovjeku. Bilježnik nije procesuiran, a prevarantica je temeljem ugovora dobila kuću, jer je čovjek ubrzo umro.

Ta žena koja ga je praktički ubila je naslijedila tu kuću u Karlobagu putem suda. Tako da ne postoji nikakav sustav koji bi zaštitio te ljude. Centri za socijalnu skrb kažu da oni s tim nemaju ništa, a oni su prvi koji znaju tko nema novca ili nema za život, oni su među prvima ulazili u te „biznise“ ili bi informaciju davali nekome drugome koji bi to odradio, a njima davao proviziju za informacije. To se počelo širiti kao masovni „biznis“, sve više ljudi je prevareno, potpisali bi ugovore a za uzvrat ne bi dobili ni jesti.

Link na cijeli članak objavljen na 24sata.hr