Rezultati istraživanja koje je predvodio tim Sveučilišta Johns Hopkins ukazuju na to da materijali izvučeni prošle godine iz oceana, za koje se smatralo da su vanzemaljski materijali iz meteorita iz 2014. godine, zapravo nisu takvi. Zvukovi za koje se mislilo da dolaze od meteorita iz 2014. godine sjeverno od Papue Nove Gvineje gotovo su sigurno vibracije koje je proizveo kamion koji se kretao obližnjom cestom, pokazuje novo istraživanje koje je predvodio tim sa Sveučilišta Johns Hopkins. Ova otkrića dovode u sumnju da su materijali izvučeni iz oceana prošle godine vanzemaljski materijali iz tog meteora, kako je to bilo široko izvještavano.

"Signal se mijenjao smjerovima tijekom vremena, što se točno podudara s cestom koja prolazi pokraj seizmometra," rekao je Benjamin Fernando, planetarni seizmolog sa Sveučilišta Johns Hopkins koji je predvodio istraživanje. "Zaista je teško uzeti signal i potvrditi da nije od nečega. Ali ono što možemo učiniti je pokazati da postoji mnogo takvih signala i da svi oni imaju karakteristike koje bismo očekivali od kamiona, a nijednu od karakteristika koje bismo očekivali od meteora."

Ovo otkriće će biti prezentirano 12. ožujka na konferenciji Lunar and Planetary Science u Houstonu. Novinari mogu prisustvovati prezentaciji osobno ili virtualno u 16:50 po istočnom vremenu. Cijela sesija može se pronaći na određenoj web stranici.

Nakon što je meteor ušao u Zemljinu atmosferu iznad zapadnog Pacifika u siječnju 2014. godine, događaj je bio povezan s vibracijama tla zabilježenima na seizmičkoj postaji na otoku Manus u Papui Novoj Gvineji. U 2023. godini, materijali na dnu oceana blizu mjesta gdje se smatralo da su pali fragmenti meteora identificirani su kao "vanzemaljske tehnološke" (vanzemaljske) prirode.

Međutim, prema Fernandu, ta pretpostavka se temelji na pogrešno interpretiranim podacima i meteor je zapravo ušao u atmosferu negdje drugdje. Fernandov tim nije pronašao dokaze o seizmičkim valovima od meteora.

"Mjesto pada meteora zapravo je bilo vrlo daleko od mjesta gdje je oceanografska ekspedicija išla izvući te fragmente meteora," rekao je. "Ne samo da su koristili pogrešan signal, već su tražili na pogrešnom mjestu."

Koristeći podatke sa stanica u Australiji i Palauu dizajniranih za detekciju zvučnih valova od nuklearnih testova, Fernandov tim identificirao je vjerojatniju lokaciju za meteor, više od 100 milja od područja koje je prvotno istraživano. Zaključili su da su materijali pronađeni na dnu oceana mali, obični meteoriti ili čestice proizvedene od drugih meteorita koji udaraju u Zemljinu površinu pomiješane s terestričkim kontaminacijama.

"Ono što je pronađeno na morskom dnu u potpunosti je nevezano za ovaj meteor, bez obzira je li riječ o prirodnoj svemirskoj stijeni ili dijelu vanzemaljske svemirske letjelice,

 iako snažno sumnjamo da se ne radi o vanzemaljcima," dodao je Fernando.

U Fernandovom timu su Constantinos Charalambous iz Imperial College London; Steve Desch iz Sveučilišta Arizona State; Alan Jackson iz Sveučilišta Towson; Pierrick Mialle iz Organizacije za sveobuhvatnu zabranu nuklearnih testova; Eleanor K. Sansom iz Sveučilišta Curtin; i Göran Ekström iz Sveučilišta Columbia.

Izvor: Johns Hopkins University