U rujnu 2023. godine, događaj koji je privukao veliku medijsku pažnju bilo je pristizanje 10.000 migranata na otok Lampedusu. Ovaj broj značajno je premašio broj stanovnika otoka, koji iznosi 6.000, stvarajući time iznimno veliki pritisak na lokalne resurse. Većina migranata, muškaraca iz područja subsaharske Afrike i Bliskog Istoka, bila je prisiljena na spavanje na otvorenom zbog činjenice da je centar za prijem na otoku bio projektiran za smještaj svega 400 osoba.

Nekoliko dana nakon ovog događaja, Italiju i Lampedusu posjetili su premijerka Italije, Georgia Meloni, i predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen. Tom prilikom predstavljen je desetotočkovni plan s ciljem suzbijanja priljeva migranata. Među ključnim točkama plana bili su apeli za "povećanje svijesti i komunikacijskih kampanja s ciljem odvraćanja od prelazaka preko Sredozemnog mora" te "pojačavanje suradnje s Visokim povjereništvom Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) i Međunarodnom organizacijom za migracije (IOM)".

Unatoč velikoj pozornosti koja je usmjerena na ove najave, predstavljene metode nisu bile novitet. Međunarodna organizacija za migracije (IOM), koja se ističe kao jedan od glavnih aktera u ovom području, organizirala je slične kampanje tijekom desetljeća. Jedna od najpoznatijih bila je "Migrants as Messengers", provedena u Senegalu, Gvineji i Nigeriji od prosinca 2017. do ožujka 2019. Kampanja je uključivala projekcije video svjedočanstava migranata koji su se vratili, nakon čega su uslijedila pitanja i odgovori s migrantima koji su djelovali kao "glasnici", s ciljem odvraćanja od opasnog putovanja.

UNHCR je također 2022. godine pokrenuo kampanju "Telling the Real Story" u nekoliko afričkih zemalja. Kampanja, koja se uglavnom oslanjala na web stranicu i Facebook stranicu, imala je za cilj "ispričati pravu priču", naglašavajući strašne patnje koje očekuju potencijalne neregularne imigrante, uključujući krijumčarenje ljudi i trgovinu ljudima.

Centralna poruka ovih inicijativa uvijek je bila ista: potencijalni emigranti u Africi nisu upoznati s rizicima i moraju biti informirani kako bi mogli donijeti pravu odluku – koja se odnosi na to da ostanu u svojim domovinama ili migriraju samo ako za to imaju pravo. Ova poruka dopunjuje se informacijama o prilikama u zemlji podrijetla i o obvezi Afrikanaca da doprinesu razvoju svoje zemlje.

Prema izvještaju europskog istraživačkog programa "Bridges", Europska unija je od 2015. godine uložila više od 23 milijuna eura u organizaciju gotovo 130 informativnih kampanja. Dok Europa prednjači u takvim inicijativama, nije jedina koja se ističe u ovom području. Australija se, primjerice, odlikovala posebno oštrim porukama u kampanji iz 2014. godine koja se izravno obraćala osobama koje razmišljaju o neregularnoj imigraciji, upozoravajući ih jasno: "NEMA ŠANSE. Nećete Australiju učiniti svojim domom". Godinama kasnije, 2019., ovu strategiju s entuzijazmom je promovirao tadašnji predsjednik SAD-a, Donald Trump.

Informativne kampanje mogu organizirati i privatne kompanije ili nevladine organizacije. Na primjer, socijalno poduzeće Seefar provelo je opsežnu informativnu kampanju o rizicima migracije u Senegalu 2021. godine, dosegnuvši 1.987 mladih osoba diljem zemlje, prema izvještaju organizacije. Osim misija spašavanja u Sredozemlju, španjolska udruga Proactiva Open Arms također je provela kampanju osvještavanja u istoj zemlji, projekt pod nazivom "Origin".

Međutim, sve te inicijative i akteri suočavaju se s velikim problemom: nitko nije u mogućnosti dokazati učinkovitost ovih kampanja.

Teškoća u procjeni učinkovitosti
Iako su proračuni za ove kampanje povećani, neka istraživanja počela su ozbiljno razmatrati utjecaj kampanja.

Istraživanje IOM-a iz 2018. godine ukazalo je na to da je teško evaluirati kampanje jer imaju dvostruki cilj: smanjiti neregularnu imigraciju, ali i pružiti informacije. Ponekad se postigne samo jedan od ta dva cilja: studija iz 2023. posvećena kampanji IOM-a "Migrants as Messengers" pokazala je da je ova kampanja povećala razinu informiranosti, ali nije uspjela smanjiti broj odlazaka.

Iako već 30 godina organizira takve kampanje, IOM je proveo samo nekoliko, kasno pokrenutih studija o utjecaju. Razlog tomu je što ozbiljna evaluacija učinkovitosti kampanja zahtijeva znatna financijska sredstva. Čini se također da europske države preferiraju množenje kampanja umjesto financiranja evaluacija.

Situacija postaje još zbunjujuća kada se u obzir uzmu drugi akteri. Primjerice, Seefar tvrdi da je u intervjuima nakon kampanje 58% gledatelja izvijestilo da su odustali od svojeg migracijskog projekta. Međutim, bez osnovnih informacija o ovom nalazu, poput broja intervjuiranih ili vremenskog okvira praćenja ispitanika, teško je znati predstavlja li to više od približne procjene kojom se opravdava financiranje primljeno od strane ove privatne kompanije.

Što se tiče neovisnih istraživanja, studija Instituta za društvena istraživanja u Oslu iz 2019. godine analizirala je migrante iz Eritreje, Somalije i Etiopije koji su bili u tranzitu kroz Sudan s namjerom nastavka puta prema Europi.

Cilj je bio evaluirati kampanju pokrenutu 2015. godine od strane Norveške, pod nazivom "Strože azilantske regulative u Norveškoj", koja je koristila Facebook za informiranje potencijalnih migranata o malim šansama za dobivanje azila u toj zemlji. Kao i svaka reklama, Facebookov algoritam bio je dizajniran da identificira korisnike interneta koji traže informacije o imigraciji, Europi ili vizama, te im nudi ciljane odvraćajuće poruke.

Studija je potvrdila da su migranti povezani i koriste društvene mreže za dobivanje informacija i organiziranje svoje migracije. Iako su ponekad čuli za europske kampanje, većina ih nije vidjela. Znaju za užasne uvjete života migranata u Libiji, na primjer, ali to ih ne odvraća od odlaska kako bi izbjegli slijepu ulicu svoje situacije.

Migranti deportirani iz Europe pozvani su svjedočiti
U 2023. godini, tim političkih znanstvenika s Vrije Universiteit Brussel analizirao je informacije dostupne mladim ljudima iz Gambije koji su bili u iskušenju emigrirati u Europu i kako su kampanje utjecale na njihovu odluku o odlasku. Kao i u Sudanu, informacije o rizicima neregularne imigracije odgovarale su onome što su ti mladi ljudi već znali. No, u odsustvu perspektive kod kuće, odlučili su otići svjesni činjenica.

Druga studija provedena s Afganistancima u tranzitu kroz Tursku došla je do sličnih zaključaka.

Međutim, ovo istraživanje otkrilo je i drugi problem: primatelji ovih kampanja ne shvaćaju ih ozbiljno jer vjeruju da su pristrane zbog političkih ciljeva Europe – stoga preferiraju dobivanje informacija od rođaka ili čak krijumčara.

Original:
Antoine Pécoud
Profesor sociologije na Sveučilištu Sorbonne Paris Nord

Mélodie Beaujeu
Konzultant i istraživač, povezan s Convergences Migrations Institute, Sciences Po