U novoj studiji istraživača s UC San Francisco (UCSF) pokazano je da je najučinkovitiji način za smanjenje stresa povezanog s dijabetesom, kao i poboljšanje kontrole glukoze, usmjerenost na upravljanje emocionalnim opterećenjem života s tom bolešću.

Stres povezan s dijabetesom (DD) uključuje strahove, brige i terete povezane s životom i upravljanjem dijabetesom te pogađa do 75% odraslih osoba s dijabetesom tipa 1. DD je povezan s lošim samoupravljanjem, kao što je propuštanje doza lijekova, povišene razine glukoze, češći slučajevi hipoglikemije i niža kvaliteta života.

Studija objavljena u časopisu Diabetes Care usporedila je tri virtualna grupna programa. Prvi se fokusirao na edukaciju o dijabetesu i upravljanje njime, drugi na emocionalnu stranu života s dijabetesom, a treći je kombinirao oba pristupa.

Sva tri programa su rezultirala značajnim smanjenjem stresa povezanog s dijabetesom i poboljšanjem hemoglobina A1C, koji mjeri kontrolu glukoze. Međutim, program usmjeren na emocije, nazvan TunedIn, pokazao je najdosljednije koristi i bio je daleko učinkovitiji u smanjenju DD-a od bilo koje druge intervencije koja je do sada istražena.

"Većina pacijenata s dijabetesom nikada nije čula za stres povezan s dijabetesom niti su o njemu pitani, i ne razumiju da se može ublažiti", rekla je prva autorica studije, dr. Danielle Hessler Jones, profesorica i zamjenica voditelja istraživanja na UCSF-ovom Odsjeku za obiteljsku i zajedničku medicinu. "Znajući da su virtualni grupni programi učinkoviti, pruža nam priliku da to promijenimo."

Poboljšanje pristupa njezi

U studiji provedenoj od 2019. do 2022. sudjelovalo je 276 odraslih osoba s dijabetesom tipa 1 i povišenim stresom povezanim s dijabetesom. Sudionici su nasumično raspoređeni u jedan od tri programa, od kojih je svaki uključivao seriju virtualnih sastanaka tijekom razdoblja od tri do četiri mjeseca te grupne radionice, grupne pozive i jedan na jedan poziv s instruktorom.

Nakon korištenja programa TunedIn godinu dana, polovica sudionika više nije imala stres povezan s dijabetesom, u usporedbi s 27% onih koji su koristili edukacijski program i 31% onih koji su koristili kombinirani program. TunedIn je također imao najveći postotak sudionika (56%) čiji je A1C pao za 0,5% ili više, što je klinički i statistički značajno.

TunedIn uključuje elemente i strategije Terapije prihvaćanja i posvećenosti (ACT), koja potiče svijest o tome kako bolne emocije i uvjerenja mogu potaknuti ponašanje koje je u sukobu s upravljanjem dijabetesom. U prethodnim istraživanjima, ACT strategije su se pokazale učinkovitima u širokom rasponu kroničnih bolesti i drugih stresnih stanja.

"Pružanje osobama s dijabetesom tipa 1 prilike da prepoznaju i promatraju te procese, te da 'stoje pored njih', može im omogućiti da donesu drugačije odluke, odluke koje mogu imati pozitivne učinke na njihovo zdravlje i dobrobit", rekla je Jones.

Na temelju ovog istraživanja, UCSF-ov Centar za dijabetes počeo je integrirati skrining stresa povezanog s dijabetesom u svoju praksu.

"Ako ne adresirate emocionalni dio života s bolešću, nećete dobro napredovati", rekao je koautor studije dr. Umesh Masharani, profesor endokrinologije na UCSF-u. "Važno je da kliničari budu educirani o tome kako voditi ove razgovore sa svojim pacijentima s dijabetesom kao dio redovite njege."

Program TunedIn mogao bi proširiti pristup pacijentima širom zemlje, a potencijalno i širom svijeta, koji nisu u mogućnosti rezervirati tretman kod kliničkih stručnjaka za stres povezan s dijabetesom, dodala je Jones. Rad istraživačkog tima stekao je međunarodnu pažnju kroz vodstvo koautora dr. Lawrencea Fishera, profesora emeritusa na UCSF-u i direktora Grupe za istraživanje bihevioralnog dijabetesa. Fisher trenutno radi s kolegama na implementaciji DD programa u Velikoj Britaniji i Europi.

"S obzirom na to da ima vrlo malo stručnjaka za mentalno zdravlje i psihologa obučenih za dijabetes, virtualni programi su zaista potrebni kako bi se ovaj tip liječenja temeljenog na dokazima pružio pacijentima koji ne mogu doći do nas", rekla je Jones.

Autori: Dodatni koautori s UCSF-a su dr. Sarah Kim i dr. Katherine Greenberg.

Financiranje: Ovaj rad je financirao Nacionalni institut za dijabetes i probavne i bubrežne bolesti (R01DK121241).

Izvor: University of California