Život teče u neuhvatljivim ritmovima. Ponekad brzo, ponekad sporo, ali uvijek nas izaziva da se prilagodimo. Od usklađivanja s brzinom razgovora do tempa hodanja gradskim pločnicima, prilagodba je ključna. Arkarup Banerjee, pomoćnik profesora na Laboratoriju Cold Spring Harbor, istražuje ovo složeno područje:

"U mnogim situacijama moramo izvesti istu radnju, ali u različitim tempima. Kako to mozak omogućava?"

Banerjee i njegov tim otkrili su novu zagonetku koja ukazuje na to da mozak prilagođava naše procesuiranje vremena našim potrebama. Dio odgovora leži u zanimljivom stvorenju iz Kostarike poznatom kao Alstonov pjevušavi miš.

Ova posebna vrsta poznata je po svojim vokalizacijama koje ljudi mogu čuti, a koje traju nekoliko sekundi. Jedan miš ispusti čeznutljiv zov, a drugi odgovori vlastitom melodijom. Zanimljivo je da se pjesma razlikuje po dužini i brzini. Banerjee i njegov tim istraživali su kako neuronske mreže u mozgovima miševa upravljaju tempom njihove pjesme.

Istraživači su simulirali duete s miševima dok su analizirali područje njihovih mozgova poznato kao orofacijalni motorni korteks (OMC). Tijekom mnogih tjedana zabilježili su aktivnost neurona. Zatim su tražili razlike među pjesmama s različitim trajanjima i tempima.

Otkrili su da neuroni OMC-a sudjeluju u procesu zvanom vremensko skaliranje. "Umjesto da kodiraju apsolutno vrijeme poput sata, neuroni prate nešto poput relativnog vremena", objašnjava Banerjee. "Oni zapravo usporavaju ili ubrzavaju interval. Dakle, nije riječ o jednoj ili dvije sekunde, već o 10%, 20%."

Ovo otkriće pruža novi uvid u to kako mozak generira vokalnu komunikaciju. No, Banerjee sumnja da njegove implikacije nadilaze jezik ili glazbu. To bi moglo pomoći objasniti kako se vrijeme računa u drugim dijelovima mozga, omogućujući nam da prilagodimo različita ponašanja u skladu s tim. I to bi nam moglo reći više o tome kako naši prekrasno složeni mozgovi rade. Banerjee kaže:

Drugim riječima, to nam pomaže biti ono što jesmo. Banerjeevo otkriće može dovesti znanost bliže razumijevanju kako naši mozgovi omogućavaju interakciju s okolinom. Moguće implikacije za tehnologiju, obrazovanje i terapiju su neograničene kao naša mašta.

Izvor: Cold Spring Harbor Laboratory