Skupina znanstvenika iz raznih dijelova svijeta došla je do zaključka da bi klimatske promjene mogle uzrokovati značajne premještaje populacija otrovnih zmija u mnogim afričkim zemljama. Analizirali su klimatske prognoze koje se tiču promjena u sadašnjim staništima 209 vrsta otrovnih zmija te su identificirali lokacije gdje bi se ta staništa mogla preseliti. Prema njihovim predviđanjima, zmije će vjerojatno migrirati u one afričke zemlje čija bi okruženja ostala pogodna za život zmija nakon 2070. godine. Takav pomak mogao bi utjecati na dinamiku ujeda zmija širom Afrike.

Profesor makroekologije, Pablo Ariel Martinez, koji je jedan od autora studije, naglašava da međunarodna zajednica mora odmah poduzeti korake kako bi se spriječile ove potencijalne migracije.

Koje zmije su bile predmet vašeg istraživanja? Od ukupno 209 kartiranih otrovnih zmija, 43 vrste su iz Afrike. Svjetska zdravstvena organizacija razvrstava otrovne vrste zmija u tip I (visok rizik i vjerojatnost uzrokovanja invaliditeta ili smrti) i tip II (nizak rizik) prema njihovom javnozdravstvenom riziku.

U našoj studiji, 30 afričkih zmija bilo je tipa I – izrazito otrovne – a 13 tipa II.

Neke od zmija tipa I čije bi se promjene u raspodjeli mogle predvidjeti uključuju tepihotku, crnu mamu, pljuvaču kobru i Gabonsku ljuticu (jednu od najvećih vrsta ljutica na svijetu, poznatu po ispuštanju smrtonosne doze otrova prilikom ugriza).

Kako ste proveli svoje istraživanje? Ovo je bilo interdisciplinarno istraživanje koje je uključivalo istraživače povezane s javnim zdravstvom i ekologe iz Brazila, Kostarike, Španjolske i Njemačke. Velik dio tima činila je grupa mladih istraživača koji trenutno pohađaju magistarski studij iz ekologije i zaštite na Federalnom sveučilištu Sergipe u Brazilu.

Koristili smo matematičke modele (prediktivno modeliranje) kako bismo predvidjeli gdje bi mogle postojati optimalne klimatske uvjete za različite vrste zmija do 2070. godine.

Razumijevanjem mjesta koja bi zmije potencijalno mogle naseljavati u budućnosti, uspjeli smo izračunati koje bi se zmije mogle proširiti na veća područja od svojih trenutačnih staništa. To nam je omogućilo da procijenimo koje vrste imaju šansu preći geografske granice i naseliti zemlje u kojima ranije nisu postojale.

Većina vrsta zmija, posebno onih koje su povezane s tropskim šumama, smanjit će se brojčano jer će klima postati nepovoljna za njih. Međutim, nekoliko vrsta proširit će područje na kojem žive jer će u drugim lokacijama postojati povoljna klima koju će one pronaći.

Zašto je problem ako zmije prelaze granice? Klimatske promjene utječu na distribuciju svih vrsta na planeti. Neke se smanjuju do točke izumiranja, dok druge mogu promijeniti ili čak proširiti svoja područja distribucije. Gubitak zmija u jednoj zemlji ima negativne posljedice za ljude. Na primjer, zmije igraju ključnu ulogu u kontroli drugih organizama, kao što su glodavci, koji mogu uzrokovati razne bolesti. Ako zmije izumru ili ako se njihova populacija smanji, moguće su epidemije bolesti.

Otrov zmija ima i ekonomsku vrijednost. Otrov zmija koristi se u izradi mnogih lijekova za rak, neurološke bolesti, liječenje visokog krvnog tlaka i srčanih problema. Dakle, gubitak zmija značio bi gubitak proizvoda visoke farmakološke vrijednosti za zemlje.

Međutim, proširenje područja distribucije za neke vrste otrovnih zmija može dovesti do javnozdravstvenih problema. Često je jedini lijek za ugriz zmije specifičan protuotrov za tu vrstu. Kao posljedica klimatskih promjena, neke vrste mogu prijeći političke barijere, što dovodi do incidenata ugriza zmija u zemljama u kojima ranije nisu naseljavale i gdje specifični protuotrov nije lako dostupan.

Što ste otkrili da će se dogoditi nakon 2070. godine? Procjenjuje se da godišnje između 81.000 i 138.000 ljudi umre, a oko 400.000 ostaje s trajnim invaliditetima kao rezultat ugriza zmija. To se uglavnom događa u istočnoj Aziji, subsaharskoj Africi i neotropskoj regiji.

Ako emisije stakleničkih plinova nastave rasti, očekuje se porast globalne prosječne temperature za oko 5ºC, što će dovesti do promjena u distribuciji nekih vrsta. Predviđa se da će zemlje poput Ugande, Kameruna, Gvineje, Sijera Leonea, Nigerije i Somalije do 2070. godine imati opsežna ruralna područja posvećena poljoprivredi i stočarstvu. To se temelji na informacijama o budućnosti velikih ruralnih ili poljoprivrednih područja iz svjetske baze podataka o korištenju zemljišta. Te će iste zemlje pružiti odgovarajuće klimatske uvjete za prihvat velikog broja vrsta zmija u budućnosti.

Ova situacija je zabrinjavajuća jer ugrizi zmija pretežno pogađaju poljoprivrednike i mlade radnike na selu u zemljama s niskim dohotkom. Ugrizi otrovnih zmija također ubijaju znatan broj stoke koju posjeduju poljoprivrednici malih gospodarstava. Stoga ugriz zmije ima ekonomske posljedice i može pogoršati prehrambene krize za obitelji i zajednice u najsiromašnijim ruralnim područjima.

Identificirali smo i neke afričke zemlje, poput Nigera i Namibije, za koje je vjerojatno da će zbog predviđene migracije primiti četiri do pet novih vrsta zmija iz susjednih zemalja. Njihovi javnozdravstveni sustavi morat će se nositi s novim vrstama slučajeva trovanja ugrizom zmije.

Što možemo učiniti da spriječimo ovaj scenarij? Klimatske promjene uglavnom su potaknute ljudskim aktivnostima. Onečišćenje od strane bogatih zemalja sjeverne hemisfere glavni je doprinositelj klimatskim promjenama. No, njihovi se učinci osjećaju globalno, posebno u regijama s visokom bioraznolikošću poput Afrike.

Mnoge bogate zemlje također imaju koristi od ogromne bioraznolikosti Afrike, koristeći njezine prirodne resurse za medicinu, hranu, znanstvena istraživanja i turizam. Stoga su potrebne globalne mjere za jačanje znanosti, istraživanja i politika zaštite.

Potrebna su ulaganja u infrastrukturu u Africi kako bi se potaknula znanstvena istraživanja i učinkovito riješili izazovi klimatskih promjena.

Istraživački tim činili su Irene Barbosa da Fonseca Teixeira, Tuany Siqueira-Silva, Franciely Fernanda Barbosa da Silva, Luiz Antônio Gonzaga Lima, Jonatas Chaves-Silveira, Miguel Ángel Olalla-Tárraga, José MarÍa Gutiérrez i Talita Ferreira Amado.

Original:
Pablo Ariel Martinez
Profesor makroekologije i makroevolucije, Universidade Federal de Sergipe