Tim stručnjaka s UC San Francisca, predvođen dr. Jingjingom Li, na pragu je revolucije u liječenju prijevremenog poroda, problematike koja utječe na značajan broj novorođenčadi širom Sjedinjenih Država. Iako je ova komplikacija trudnoće prisutna u 10% slučajeva rođenja u Americi, opcije za njeno efikasno liječenje su ograničene, posebice nakon što je FDA povukla Makena, do tada jedinu odobrenu terapiju.

Ova studija, objavljena 19. siječnja 2024. u prestižnom časopisu Science Advances, postavlja temelje za novu eru personalizirane medicine u liječenju prijevremenog poroda. Ključno otkriće tima s UC San Francisca leži u identifikaciji specifičnih genetskih varijanti koje predviđaju reakciju pacijentica na tretman. Ova saznanja otvaraju vrata ciljanom pristupu liječenju, gdje bi se lijekovi, poput Makene, mogli primjenjivati isključivo kod onih trudnica kod kojih postoji velika vjerojatnost da će odgovoriti na liječenje.

Otkriće se nadovezuje na sve veći trend u medicini koji teži personaliziranom tretmanu pacijenata, razmatrajući individualne genetske predispozicije. Ova studija, koja je rezultat suradnje između UC San Francisca i Sveučilišta Stanford, naglašava važnost razumijevanja specifičnih genetskih faktora kod pacijenata, a ne samo oslanjanje na opće statistike i prosjeke.

Dr. Li i njegov tim s UCSF-a su, kroz ovo istraživanje, uspostavili novi okvir za razvoj i primjenu lijekova, što može značajno unaprijediti strategije liječenja prijevremenog poroda, ali i drugih stanja. S ovim otkrićem, medicinska zajednica je korak bliže razumijevanju i efikasnijem tretiranju jedne od najznačajnijih komplikacija u trudnoći.

Prijevremeni porod nije samo iznimno česta komplikacija trudnoće, već nosi i ozbiljne zdravstvene posljedice za novorođenčad. Bebe rođene žive prije 37. tjedna gestacije suočavaju se s povećanim rizikom od dugoročnih zdravstvenih problema kao što su poteškoće s disanjem, neurološka oštećenja uključujući cerebralnu paralizu, razvojne poteškoće, te oštećenja vida i sluha. U svjetskim razmjerima, prijevremeni porod utječe na otprilike 15 milijuna trudnoća godišnje.

U svojoj nedavnoj studiji, istraživači s UC San Francisca i Sveučilišta Stanford primijenili su inovativni pristup koji kombinira strojno učenje i detaljnu analizu genoma. Analizirajući gene 43.568 pacijentica koje su imale spontani prijevremeni porod, istraživači su otkrili nove genetske varijante povezane s ovim stanjem. Ovi nalazi pružaju bolje razumijevanje genetskih faktora koji doprinose prijevremenom porodu, korak koji je do sada nedostajao u medicinskoj zajednici.

Poseban fokus bio je na pacijenticama koje su primale progesteronsku terapiju Makena. FDA je odobrila ovaj lijek 2011. godine, ali je povučen s tržišta prošlog proljeća zbog upitne učinkovitosti. Ovo je izazvalo frustracije među liječnicima i pacijentima, posebice jer su neki smatrali da lijek može biti koristan za određenu podskupinu pacijenata. Studija UC San Francisca pružila je potencijalni odgovor na to pitanje, otkrivši da genetski faktori mogu igrati ključnu ulogu u odgovoru na terapiju.

Rezultati istraživanja ukazuju na to da pacijenti s nižim razinama mutacija u određenim genima povezanim s mišićnim kontrakcijama imaju veću vjerojatnost pozitivnog odgovora na Makenu. Međutim, oni s višim razinama mutacija u tim genima obično nisu reagirali na tretman. U istraživanoj skupini, otprilike 19% pacijenata imalo je visoke razine ovih mutacija, a nijedan od njih nije pokazao reakciju na lijek.

Ovi nalazi naglašavaju potencijal primjene personalizirane medicine u liječenju prijevremenog poroda. Genetski probir mogao bi omogućiti liječnicima da identificiraju one pacijentice koje će najvjerojatnije imati koristi od specifičnih terapija, što bi moglo rezultirati uspješnijim ishodima liječenja. Ovo otkriće ne samo da otvara nova vrata u liječenju prijevremenog poroda, već i potiče daljnja istraživanja u smjeru personaliziranog pristupa liječenju različitih medicinskih stanja.

Povlačenje progesterona s tržišta, prema riječima dr. Cheng Wanga, postdoktoranda na UCSF-u, stvorilo je značajnu prazninu u liječenju prijevremenog poroda. "Terapija progesteronom bila je glavni tretman za ponovljeni prijevremeni porod u posljednjem desetljeću, a njezino nedavno povlačenje ostavilo je pacijentice bez mnogih opcija", ističe Wang.

Wang naglašava kako je u praksi mnogim pacijenticama progesteronska terapija koristila. "Postoji potreba za ponovnom procjenom učinkovitosti progesterona, pogotovo ako možemo identificirati one koji pozitivno reagiraju na liječenje", dodaje on.

Uključivanje Afroamerikanki u istraživanje bilo je ključno za utvrđivanje primjenjivosti nalaza na različite etničke skupine. Budući da crnkinje u SAD-u imaju gotovo dvostruko veću vjerojatnost da će prerano roditi u usporedbi s bjelkinjama, bilo je važno razumjeti utječe li genetika na ovu razliku. Međutim, istraživanje je otkrilo da genetski teret ne varira s obzirom na rasu, sugerirajući da su okolišni čimbenici kao što su stres, predrasude u zdravstvenoj skrbi i nedostatak prenatalne skrbi glavni uzročnici visoke stope prijevremenog poroda među crnim majkama.

Nadalje, istraživači su proširili svoj fokus na identifikaciju novih terapijskih ciljeva i potencijalnih tretmana za prijevremeni porod. Njihov pristup uključivao je analizu više od 4000 spojeva, od kojih je 10 identificirano kao potencijalni kandidati za interakciju s genima povezanima s prijevremenim porodom. Mnogi od ovih spojeva već se koriste u liječenju drugih bolesti poput raka, što ukazuje na mogućnost njihovog prenamjenjivanja za sprječavanje prijevremenog poroda. Posebno se ističe RKI-1447, mala molekula trenutno korištena u liječenju raka, glaukoma i bolesti masne jetre, kao obećavajući kandidat. Međutim, potrebna su dodatna istraživanja kako bi se u potpunosti razumjeli potencijali ovih molekula u kontekstu liječenja prijevremenog poroda.

Izvor: University of California